Forum / Pregledaj post / Broj posta 11357

Lenka je napisao:

Uhhh, odlična i teška tema!

Meni je Saturn u 12. u Vagi, egzltiran, napravio totalni kaos, do sredine Vage me štedio , ali kad se uhvatio spaljenog puta i približio stupnju svoje egzaltacije , pa kad mu se približila Venera na udaljenost konjukcije a Merkur ( u bijegu, rx i spaljen, naravno) i Sunce se našli na početku znaka, Mjesec krenuo u konjukaciju sa Pluton0Uran, Pluton tranzitni se ugurao točno na pola između Marsa i Venere...nije slutilo na ništa lako, odmah znaš da je ovo nešto „odozgo“ poslano, ali nije još bilo tako „strašno“, nego kad je došlo do sekstila Mo0So i Sa0Ma, dva Svjetla i dva malefika, kako ja volim „prećerivati“ pa spojili se raj i pakao...ništa više nije moglo biti isto.
-e kad je krenuo pravim hodom ponovo Saturn 0 Mars na Spici i Arcturusu, tranzitno Sunce egzaktno natalni Mjesec...Venera sama u 9. u Raku, separaciona konjukcija od natalnog Jupitera rx...180 Plrx, pa krenuli u susret nakon razdvajanja, ona brzo, on kako već može, la ga noo  , tranzitno So 120 tranzitni Pluton rx, i 60 Sa0Ma, tko zna, razumjet će. Karma je naplaćivala svoje, ja učila što trebam naučiti i odradjivala što sam „ostala dužna“. Pa bježala, karma me vraćala i taaako nekoliko krugova pravilno raspoređenih u vremenu-to je zanimljivo. Odradim dio, pa kupim vrijeme za oporavak i teški ispit, pa idemo na idući dio lekcije pa ispit pa predah- tko kaže da nema neke cikluse, točno osjetiš kad je vrijeme, kad si spreman za idući korak, bez greške znaš, i točno znaš kad ne možeš s mjesta, kad nije sazrelo nešto, pa čekaš da sazori  A dok to tako dozrijeva, svakakvih senzacija bude, pa produbljuješ spoznaje, otvaraju se blokade, a to znamo bude poprilično bolno, pratiš transformaciju u procesu... Ako se opireš, ne vrijedi, stvari se dešavaju van kontrole pa prihvatiš. Naučiš se tako i strpljenju, spoznaš vrijednost vremena, naučiš da ne možeš imati kontrolu nad onim što ti Svemir šalje...naučiš da se sve dešava tebi i zbog tebe, taj netko drugi je samo okidač, i on uči svoje lekcije, možda istovremeno, možda puno kasnije, možda mu nisu tako bitne kao tebi, pa samo proleti kroz sve... i opet, sve to prihvatiš, što ti drugo ostaje, nema alternative, nema lakšeg puta i prečica - naravno, ništa ne vidiš onakvim kakvo jest, ali ako nešto naučiš, ni ne trebaš, vidiš na jedini način na koji ti je tada moguće vidjeti, zbog iskustva koje si trebao proživjeti