Forum / Pregledaj post / Broj posta 18657

Objavljeno: utorak, 18.10.2016 / 12:23

Tema: Pozitivna psihologija - Lujza Hej

angel je napisao:

Depresija i anksioznos je nesto sto mogu dobiti oni koji imaju dusu.. koji osjecaju i tudu bol.. najvaznije je priznati to stanje i onda je vec pola rijeseno.. najvise ljudi zele sakriti svoju nolest.. ja sam svoju bolest pretvorila u prednost. Naucila sam koliko sam jaka.. naucila sam koliko je vazno komunicirsti iskreno.. koliko je vazno biti drugima primjer jer ih to moze navesti na ozbiljnost.. i najbolniji trenutci imaju neku sretnu priliku pa makar u tudem zivotu.. ljudi pocnu cijeniti svoj zivot kad vide teskocu necijeg zivota... to je prednost prihvacanja...

Hm, sva ta iskustva te vode k tvojoj cjelovitosti. Mogu se ona zvati kako god po medicinskoj terminologiji, a mogu biti i bez naziva ako gledaš dublje :). Kod mene je bio uvijek prisutan taj osjećaj da sam izgubljena malo, drugačija, da mora biti negdje nešto više, neki smisao postojanja dublji. Imala sam i užasan strah od mraka, valjda sam vec i 18 godina imala...i jedna situacija u kojoj sam se našla kao zrela djevojka, žena-nije baš ni nešto povezano, al' tako je to kod mene-upoznala sam tipa koji je čudno djelovao na mene, onaj osjećaj da tu nisu čista posla, plašio me na neki cudan način ali se zalijepio za mene i nije me pustao na miru, u tom periodu sam bila sigurna da gubim razum, počela meditaciju, molitve, krenuli čudni dogadjaji..npr kolegica i ja pijemo kavu i odjednom samo osjećam se čudno, trnci od stopala do vrha glave ali neugodan osjećaj i strah-u istom trenutku pogledamo jedna drugu i ja sam znala da je i ona osjetila, a riskiraš ispasti lud ali sam ju odmah pitala osjećaš li se tak i tak, uglavnom da, obje smo dozivjele istu senzaciju ničim izazvanu i užasan strah, ja sam odmah znala od kuda dolazi. Kazem joj moli se jbte, ovo ne valja nešto-da se razumijemo ja u crkvu ne vjerujem, u popove još manje, ali u Boga ili kako tko vec zove to nešto, DA. E uglavnom, nedugo nakon toga sam vidjela jedan prizor zbog kojeg čovjek samo moze potvrditi da je skroz lud, u kafiću tako sjede ljudi ovakvi onakvi i za jednim stolom tako čudni ljudi tako sivi tako neživi i takva hladnoća od njih dolazi da se naježiš...u tom trenutku sam se sjetila svojih prijatelja koji se bave Reikijem i onako u sebi pomislila, moram ih naći..ako je proslo i sat vremena njih dvoje, koji nemaju puno veze jedno s drugim, ne izlaze zajedno, oboje ulaze u taj kafić ZAJEDNO. A joj, ni sad mi nije lako to samo pisati, nisam ih ništa pitala, nisam im ništa rekla, bilo mi je dovoljno da su tu. Narednih dana se u meni tako sve posložilo i rekla sam ok, čekaj malo čega se ti bojiš, ako je ovo „mrak“ pojačaj to svjetlo u sebi, daj mu da probija i izvan tebe. Tipa sam maknula od sebe, on je osjećao moj strah, ali kad me pokušao dovesti u situaciju u kojoj sam se stvarno trebala bojati itekako, 'ladno sam mu uzvratila istom mjerom da je ustuknuo (ne fizički, ne)...ostalo je sve povijest haha. To sam trebala shvatiti, da nema toga mraka koji može pobijediti to „svjetlo“ u tebi, ako si se odlučio za svjetlo, samo ga može pojačati.. Joj kak ovo grdo zvuči, a kako je tek bilo za proživjeti...ali ajde, kad sam napisala, pa da pustim na forum 