Vijesti / Magija i mistika

Magija se javljla veoma rano, već sa čovjekovim oblikovanjem prvih spoznaja o svijetu koji ga okružuje.

Magija se javljla veoma rano, već sa čovjekovim oblikovanjem prvih spoznaja o svijetu koji ga okružuje. Magija i religija su međuovisne, imaju isto ishodište i nastale su istodobno jedna iz druge. Prema sociologu Gurvitchu, magija je vjera u sile koje čovjek može kontrolirati, dok je religija vjera u sile koje čovjek ne može kontrolirati.

U prvotnim primitivnim društvima javlja se šamanizam, religiozno-magijski sustav kojim posvećena osoba (šaman, vrač) komunicira s duhovima kroz stanja transa izazvanih halucogenim drogama te snovima i vizijama. Osnovna zadaća šamana je liječenje i proricanje, dok je latentna funkcija održavanje kohezije unutar zajednice i rješavanje unutardruštvenih konflikata.

FOTOGRAFIJA: VIRTUALNEKO.COM

U drevnom Egiptu mnogi su svećenici smatrani čarobnjacima. Čarobnjak bi često tijekom čitanja čarolija sa svitaka papirusa uništio figuru od gline koja je prikazivala nekog neprijatelja. Vjerovalo se da je Thoth, bog pisanja i Mjeseca, napisao knjigu čarolija i predao ju ljudima, te se poslije razvila alkemija. To je znanost kojoj su ciljevi bili dobiti kamen mudraca i eliksir mladosti. U doba helenizma, grčki kolonisti u Egiptu poistovjetili su Thotha sa Hermesom Trismegistosom.

U Egiptu je magija bila duboko ukorijenjena, jer su obični ljudi štovali bogove i zazivali duhove mrtvih u svojim kućama, na ognjištu. Rođenje djeteta bilo je popraćeno molitvama Besu, bogu magije, koji se veoma razlikuje od svih drugih egipatskih bogova. Amuleti su bili popularni te su ih nosili i živi i mrtvi. Pomoću magije se moglo doprijeti u Duat, svijet mrtvih, pa čak i prevariti bogove.

U drevnoj Perziji djelovali su medijski svećenici (magi) iz religije zoroastrinizma od kojih je nastao kasniji izraz magija.

U antičkoj Grčkoj priređivane su misterije i bakanalije na kojima su se odvijali magijski i mistični obredi. Magija je imala popularnosti i u starom Rimu, gdje je većinom zabilježena kroz magijske obrede, proricanja i trovanja. Prema tradiciji, jedan od najpoznatijih magova toga doba bio je neopitagorejski filozof i prorok Apolonije iz Tijane (2. stoljeće prije Krista).

Utjecaj na razvitak renesansne magije u 16. stoljeću imali su novoplatonistički filozofi iz 2. i 3. stoljeća, Jamblih i Plotin.